Kitovi

Skupina kitovi (Cetacea) pripadaju tri podreda. To su Archaeoceti (skupina izumrlih kitova), Mysticeti (kitovi usani) te Odontoceti (kitovi zubani). Iako im je život prilagođen morskom ekosustavu, kitovi su zadržali neke osnovne karakteristike koje imaju i kopneni sisavci: toplokrvne su životinje, udišu zrak plućima i kote živo mlado koje ženka hrani mlijekom. Jedno od glavnih obilježja kitova usana, po kojem je cijela skupina i dobila naziv, su usi koje se nalaze u njihovim gornjim čeljustima. Usi su aparat od više stotina keratinskih pločica kroz koje kitovi usani procjeđuju plijen (planktonske organizme ili malu plavu ribu). Nakon što iscijede more, progutaju plijen koji im je ostao u ustima. Glavna karakteristika kitova zubana su zubi. Ovisno o veličini i ekologiji, kitovi proizvode različite vrste zvuka i koriste razne širokopojasne frekvencije i nagle klikove, zvižduke modulirane frekvencije te tonalne pozive. Općenito, kitovi usani proizvode i koriste zvukove niske frekvencije, u rasponu od 10 Hz do 1 kHz dok manji kitovi zubani koriste zvuk srednje do visoke frekvencije koji je u rasponu od 1 kHz do 200 kHz. Pretpostavlja se da eholokaciju koriste sve vrste kitova zubana, iako je potvrđena samo kod 11 malih vrsta.

U teritorijalnim vodama Republike Hrvatske povremeno se pojavljuje ili živi devet vrsta kitova. To su veliki sjeverni kit (Balaenoptera physalus), obični dupin (Delphinus delphis), bjelogrli dupin (Globicephala melas), glavati dupin (Grampus griseus), ulješura (Physeter macrocephalus), crni dupin (Pseudorca crassidens), plavobijeli dupin (Stenella coeruleoalba), dobri dupin (Tursiops truncatus) i krupnozubi dupin (Ziphius cavirostris). Jedina stalno prisutna vrsta u Jadranu je dobri dupin (Tursiops truncatus).

Kitovi i dupini se nalaze na vrhu hranidbenog lanca morskih ekoloških sustava te utječu na strukturu i funkcioniranje morskog ekosustava. To su ujedno migratorne vrste koje trebaju i veći životni prostor. Stoga ih u najvećoj mjeri ugrožava čovjek. Glavni razlozi ugroženosti na globalnoj razini jesu: buka, onečišćenje okoliša, ribarstvo te gubitak staništa. U Jadranu su najviše ugroženi zbog slučajnog ulova u ribolovne alate.

Sve vrste kitova koje se zateknu u Jadranskom moru strogo su zaštićene temeljem Pravilnika o strogo  zaštićenim vrstama (NN 144/13, 73/16) i nizom međunarodnih propisa, kojih je Republika Hrvatska stranka.