Rode su ljudima prve razjasnile fenomen selidbe ptica

Bijela roda (Ciconia ciconia) najpoznatija je predstavnica vrsta iz porodice roda za čije se gnijezdo na krovu kuće vjeruje kako donosi blagostanje i sreću, a prema starom vjerovanju ta je ptica pridonosila dolasku djece u obiteljima. Dan roda u Hrvatskoj obilježava se na današnji dan, 24. kolovoza.

Foto: Petra Lisičar

Stanište ove gnjezdarice su močvare, livade, pašnjaci i savane, a najčešće se gnijezdi u krugu od 50 kilometara od mjesta gdje je rođena. Rasprostranjenost bijele rode seže od Portugala i Španjolske preko središnje i istočne Europe sve Bliskog istoka – Turske, Izraela i Iraka pa i do srednje Azije. Najjužnije se gnijezde u sjevernoj Africi – Maroku, Tunisu i Alžiru.

U Hrvatskoj bijela roda obitava u riječnim dolinama Save, Drave, Dunava, Kupe, Lonje i Česme jer lovi živi plijen - vodozemce, gmazove, kukce i male sisavce.

Foto: Vida Posavec Vukelić

Izgled je specifičan – poznata je po dugim crvenim nogama i kljunu, ali i dugačkom vratu. Ruho je bijelo osim letnog perja na krilima koje je crno. Rode su visoke  između 100 i 125 centimetara, a teške od 2,3 do 4,4 kilograma. Nisu pričljive; glasaju se klepetom kljuna i piskutanjem. Perje mladunčadi obojano je kao u odraslih, a kljun je crn.

Pasivni su letači, što znači da koriste zračne struje da se vinu na veće visine, a zračne struje koriste i za spuštanje na odredište.

Rode su selice i u proljeće mužjak prvi dolazi saviti gnijezdo. Vjerne su svojim gnijezdima. Mužjaci se sa selidbe obično prvi vraćaju na prošlogodišnja uspješna gnijezda i prihvaćaju prvu ženku koja im se tamo pridruži. Tijekom jedne sezone gniježđenja parovi su uglavnom monogamni. Rodino gnijezdo jedno je od većih među pticama. Imaju jedno leglo godišnje, a ženka u prosjeku snese od 3 do 5 jaja. Mladunci spolnu zrelost postižu nakon 3 do 4 godine. U prosjeku žive 25 godina, a najstarija prstenovana roda mužjak je star najmanje 33 godine. Na jesen rode odlaze na zimovanje u Afriku i Indiju, iako neke prezimljuju i na jugu Europe.

Foto: Vlatka Dumbović

Zanimljivo je kako su baš rode ljudima prve razjasnile vječni misterij selidbe ptica, odnosno kamo neke vrste nestaju preko zime. Sve do (ne tako davne) 1822. godine zoolozi nisu imali jasno objašnjenje za fenomen naglog nestajanja velikog broja ptica svake jeseni. Neki su pretpostavljali da se pretvaraju u druge vrste ptica ili čak da hiberniraju pod vodom. No, u proljeće 1822. u njemačko selo Klütz doletjela je roda u koje je bilo zabodeno koplje iz središnje Afrike. Nazvali su ju “Pfeilstorch”, što na njemačkom doslovno znači “koplje-roda”. Tim događajem napokon smo shvatili da ptice selidbom prelaze ogromne udaljenosti između gnijezdilišta i zimovališta na različitim kontinentima.

Foto: Vlatka Dumbović

Populacija bijele rode u Hrvatskoj stabilna je i kreće se između 1100 i 1300 parova. Bijele rode posebno su brojne u Posavini i Parku prirode Lonjsko polje. One su društvene ptice i gnijezde se u naseljima –  na dimnjacima, električnim stupovima, zidinama i ruševinama, bitno im je da je gnijezdo stalno izloženo suncu. Po prirodi su blage i zato što biraju naselja za gniježđenje, ljudi ih vole. No, upravo je čovjek uzrokovao određene poteškoće ovim pticama – radi razvoja poljoprivrede kroz povijest isušio je vlažne livade i poplavna područja koja su njihova prirodna staništa. Zbog toga im najviše pogoduje očuvanje ruralnih područja kao i očuvanje tradicionalne poljoprivrede. Zagrebačka, Sisačko-moslavačka i Brodsko-posavska županija novčano potiču građane na očuvanje gnijezda kroz projekt „Bijela roda“.

Rode u Hrvatskoj imaju svoje selo – Čigoč selo roda u sklopu Parka prirode Lonjsko polje. U revitaliziranoj posavskoj kući smješten je Posjetiteljski centar, a jedan od edukativnih programa u ponudi je i „Bijela roda u Čigoču“. Ovih dana – krajem kolovoza očekuje se otvorenje novog Posjetiteljskog centra „Crna roda Osekovo“.

Foto: Davor Krnjeta

Za razliku od bijele rode, crna roda (Ciconia nigra) manje je društvena ptica koja gnijezdo savija duboko u šumi. Uglavnom preferira prostrane šume i duga visoka stabla na kojima savija svoje ogromno gnijezdo. Hrani se uz potoke, močvare, obale rijeka, a povremeno i na travnjacima. Obično izbjegava velika vodena tijela i guste šume, a prilikom gniježđenja posebno izbjegava  ljude.

Foto: Hrvoje Domazetović

Rasprostranjenost joj je šira od bijele rode pa nastanjuje prikladna staništa umjerenog pojasa Euroazije sve do obala Tihog oceana. Raštrkano se gnijezdi i u području od Malawija, Namibije do Južnoafričke republike, a zimuje u Africi i južnoj Aziji.

I bijela i crna roda strogo su zaštićene vrste te ih je zabranjeno hvatati, ubijati ili uznemiravati, posebno u vrijeme gniježđenja, podizanja mladih i selidbe, kao ni uzimati jaja, uništavati gnijezda ili oštetiti područja gdje se razmnožavaju i odmaraju. 

Roda je značajna ptica u Europi. U Poljskoj, koja broji najveću populaciju bijelih roda, ima oko 30 tisuća parova. Lik rode nalazi se na grbu, a Poljaci svoj Dan roda obilježavaju 31. svibnja.

Literatura i izvori:

http://datazone.birdlife.org/species/factsheet/white-stork-ciconia-ciconia

https://animaldiversity.org/accounts/Ciconia_ciconia/

https://birdsoftheworld.org/bow/species/blasto1/cur/introduction

https://www.unep-aewa.org/en/species/ciconia-ciconia

Dispersal of the White Stork Ciconia ciconia in the Lonjsko polje Nature Park, Croatia (Larus - Godišnjak Zavoda za ornitologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti)

Praćenje stanja populacije bijele rode (Ciconia ciconia l. 1785.) na gospodarskim i stambenim objektima u Zagrebačkoj županiji (Sveučilište J. J.Strosmayera u Osijeku i Institut Ruđer Bošković)

https://pp-lonjsko-polje.hr/

http://www.zb.eco.pl/gb/23/storks.htm