Početna
Novosti
Novosti

Izrađen inventar i izvješće o inventaru emisija onečišćujućih tvari u zrak 2024.

Premda su emisije onečišćujućih tvari u zrak značajno smanjene zadnjih desetljeća, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, onečišćenje zraka uzrok je preuranjene smrti  za oko 300.000 stanovnika Europe godišnje. Procjena je kako Hrvatska u ovoj crnoj statistici sudjeluje sa oko 4.500 stanovnika godišnje čija je preuranjena smrt uzrokovana onečišćujućim tvarima PM2,5, NO2 i O3 (https://www.eea.europa.eu/themes/air/country-fact-sheets/2023-country-fact-sheets/croatia-air-pollution-country). 

Europska unija ima viziju nultog onečišćenja do 2050. godine te određuje ciljeve i pozorno prati podatke i informacije o uspješnosti provedbe mjera kojima države članice nastoje postići ovaj ambiciozni cilj.

NEC direktiva (Direktiva (EU) 2016/2284 o smanjenju nacionalnih emisija određenih atmosferskih onečišćujućih tvari) za svaku državu članicu Europske unije, pa tako i Republiku Hrvatsku, određuje nacionalne obveze smanjenja emisija za razdoblje od 2020. do 2029., kao i još ambicioznije ciljeve od 2030., usmjerene na pet tvari koje onečišćuju zrak koje imaju znatne negativne učinke na ljudsko zdravlje i okoliš: sumporov dioksid (SO2), dušikove okside (NOx), nemetanske hlapive organske spojeve (NMHOS), amonijak (NH3) i sitne lebdeće čestice (PM2,5).

Prema obvezama NEC direktive, države članice izrađuju i dostavljaju u Europsku komisiju putem Eionet mreže sljedeća izvješća i pripadajuće podatke:

  • inventar emisija onečišćujućih tvari u zrak u NFR formatu (Nomenclature for Reporting); do 15.2. svake godine
  • informativno izvješće o inventaru emisija onečišćujućih tvari u zrak (IIR); do 15.3. svake godine
  • projekcije emisija onečišćujućih tvari u zrak; do 15.3. svake dvije godine
  • prostorni raspored emisija onečišćujućih tvari u zrak; do 1.5. svake četiri godine
  • izvješće o velikim točkastim izvorima emisija u zrak (LPS); do 1.5. svake četiri godine.

Na ovaj način se ujedno ispunjava i obaveza izvješćivanja prema Konvenciji o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka (LRTAP konvencija) i njezinim protokolima.

Zadnje izvješće o inventaru emisija onečišćujućih tvari u zraku s detaljnijim pregledom stanja i trendova po tvarima i sektorima dostupan je na; https://www.haop.hr/hr/emisije-oneciscujucih-tvari-u-zrak-na-podrucju-republike-hrvatske/emisije-oneciscujucih-tvari-u

Što govore trendovi?

Od 1980-ih, EU ima donesene stroge mjere čiji je cilj smanjenje onečišćenja zraka, te su se od tad emisije glavnih onečišćujućih tvari u zraku značajno smanjile. Smanjenje emisija iz energetskog, industrijskog i prometnog sektora uvelike je odgovorno za ove padove, djelomično kao rezultat postavljanja graničnih vrijednosti emisija specifičnih za pojedini sektor kroz zakonodavstvo EU-a, kao što su Direktiva o industrijskim emisijama i Euro standardi za vozila.

U Republici Hrvatskoj prvi značajni pad emisija početkom devedesetih godina koji je utjecao na svih pet promatranih onečišćujućih tvari uzorkovan je ratnim zbivanjima, odnosno smanjenjem industrijskih i poljoprivrednih aktivnosti. Sličan je učinak imala i ekonomska kriza krajem prvog desetljeća 21. stoljeća.

iir1.png

Slika: Trend emisija onečišćujućih tvari u zrak u Republici Hrvatskoj od 1990. do 2022.

 

Najzamjetnije smanjenje (od 96,7% 2022. godine u odnosu na 1990. godinu) je kod emisija sumporovog dioksida (SO2). Ovo znatno smanjene emisije rezultat je uvođenja standarda korištenja niskosumpornih goriva za cestovna vozila i vancestovne strojeve, te uvođenje tehnika odsumporavanja u termoelektranama na ugljen.

Na emisije dušikovih oksida (NOx) također su utjecali novi standardi odnosno uvođenje trostaznih katalitičkih katalizatora u automobile, no značajan utjecaj je imalo smanjenje industrijske proizvodnje (primarno proizvodnje aluminija, papira i celuloze te čađe). Ukupna emisija u 2022. godini je za 55.5% manja nego u 1990. godini, s tim da u proteklom desetljeću nije bilo značajnijeg daljnjeg pada emisija. Ključni izvor emisija NOx je promet.

Nemetanski hlapivi organski spojevi (NMHOS) su u 2022. godini manji za 64,9% u odnosu na emisije 1990. godine. Nakon značajnijeg pada emisija devedesetih, cijeli set okolnosti utjecao je na sprječavanje porasta emisija ovih tvari. Primarno, uvedeni su uvjeti zaštite okoliša u proizvodnjama koje koriste organska otapala (kao što je nanošenje premaza, proizvodnja otapala i ostala industrijska proizvodnja), novi zahtjevi za emisije ispušnih plinova te je prestala proizvodnja određenih kemikalija. Od 2005. godine uvode se naprednije tehnike izgaranja biomase u kućnim ložištima što je također pridonijelo smanjenju emisije NMHOS. Zadnje desetljeće nema trenda koji bi pokazao daljnje značajnije smanjenje emisija NMHOS.

Emisije Lebdećih čestica PM2,5 su manje za 34% u odnosu na 1990. godinu, međutim u cijelom vremenskom nizu nema jasnog trenda smanjenja emisija. Obzirom da je najveći dio emisija lebdećih čestica (78,5%) vezan uz trošenje energije u kućanstvima, emisije su izravno povezane sa klimatskim uvjetima pojedine godine (hladnije zime-jača potrošnja energenata, toplija zima-manja potrošnja, manje emisije). Smanjenje emisija u odnosu na devedesete vezano je uz smanjenje potrošnje krutih fosilnih goriva, odnosno prelazak na plinovita i tekuća, ali su istovremeno porasle emisije povećanom uporabom biomase u elektranama. Povećanje korištenja peći s naprednim tehnikama izgaranja također pridonosi smanjenju emisija. Emisije PM2,5 prisutne su i kod djelatnosti rušenja i izgradnje (građevine, ceste), te su zamjetni skokovi u godinama intenzivne izgradnje.

Kao i kod ostalih tvari, emisija amonijaka (NH3) je u odnosu na 1990. godinu manja i to za 46,7%, ali se zadnje desetljeće ne bilježi jasan trend daljnjeg smanjenja emisija. Do emisija dolazi u najvećem dijelu pri rukovanju sa stajskim gnojem te uslijed primjene dušičnih gnojiva. Osim samog broja životinja, sustavi smještaja životinja te gospodarenja stajskim gnojem, zajedno s primjenom tehnika dobre poljoprivredne prakse pri apliciranju gnojiva, direktno utječu na količine emisija.

Onečišćujuća tvar

Emisija, kt

Ostvareno smanjenje

Obveza smanjenje obzirom na 2005.

2005.

2020.

2021.

2022.

2020.

2021.

2022.

od 2020. do 2029.

od 2030. nadalje

SO2

58,8

6,2

5,7

5,6

-90%

-90%

-91%

-55%

-83%

NOx

78,5

40,9

41,9

42,1

-48%

-47%

-46%

-31%

-57%

NH3

39,7

31,1

29,8

26,9

-22%

-25%

-32%

-1%

-25%

NMHOS

104,0

60,2

58,7

52,7

-42%

-44%

-49%

-34%

-48%

PM2,5

43,4

27,8

29,1

26,2

-36%

-33%

-40%

-18%

-55%

Tablica: Emisije, postignuto smanjenje i obveze smanjenja Republike Hrvatske sukladno NECD (2016/2284/EU)

Izazovi za naredno razdoblje

Kao i u ostatku Europe, i u Hrvatskoj su energetska potrošnja i poljoprivreda, te dodatno i cestovni promet, veliki izazov za smanjenje emisija onečišćujućih tvari u zrak.

iir2.png

Slika: Ključni izvori emisija onečišćujućih tvari u zrak u Hrvatskoj

Iako trenutno zadovoljava stupanj smanjenja emisija sukladno NEC direktivi, Hrvatska, kao i dio država članica EU-a u riziku je ne ispunjenja obveza smanjenja emisija onečišćujućih tvari u zrak u razdoblju do 2029., a još je veći rizik neusklađenosti od 2030., pri čemu NH3, NOx i PM2.5 predstavljaju glavne izazove. Potrebni su značajni i konkretni napori i učinkovitije politike, posebno u sektorima energetike, prometa i poljoprivrede, koji su ključni izvor emisija, kako bi ispunili dugoročne obveze smanjenja emisija i ciljeve Europskog zelenog plana i Akcijskog plana nultog onečišćenja za smanjenje onečišćenje zraka do razine koja ne predstavlja opasnost za ljudsko zdravlje ili okoliš.

 Više: