Proljeće je vrijeme kad se građani češće susreću s mladuncima divljih životinja za koje smatraju da su napuštene, izgubljene ili ozlijeđene te ih, u želji da im pomognu, uzimaju iz prirode u svoj dom ili ih predaju oporavilištima za divlje životinje.
Koliko god se nama činilo da situacije pronalaska mladunaca divljih životinja zahtijevaju intervenciju, takvo zadiranje u prirodne procese može uzrokovati više štete nego koristi.
Primjer mladih ptića (posebice sova) koje se u proljeće i ljeto mogu vidjeti kako sjede na tlu ili skakuću uokolo, na prvi pogled bez roditelja u blizini, prirodna je pojava. Male ušare (Asio otus) su jedna od najčešćih sova koje gnijezde u naseljima i ljudi često imaju priliku opaziti mlade ptiće na tlu, primjerice gradskih parkova. One često napuštaju gnijezdo prije nego su sposobne letjeti i samostalno se hraniti, ali njihovi roditelji i dalje ostaju u njihovoj blizini, hrane ih i čuvaju, dobro skriveni od naših pogleda. Ako opaženi mladi ptić nije ozlijeđen, bilo bi dovoljno vratiti ga na povišenu granu (oprezno i s prikladnim rukavicama) te će se roditelji nastavili brinuti za ptića koji će odrastati u prirodi gdje i pripada.
Uzimanje divljih životinja iz prirode zadnja je opcija i opravdana je jedino u slučaju ako je životinja ozlijeđena ili smo sigurni da je mladunac ostao bez roditeljske skrbi (primjerice ako znamo da su roditelji stradali ili da je gnijezdo uništeno), ali i tada je potrebno postupati u skladu s propisima. Bolesne, iscrpljene, i ozlijeđene strogo zaštićene divlje životinje kao i mladunčad koja nije sposobna samostalno preživjeti u prirodi potrebno je predati u ovlaštena oporavilišta za divlje životinje koja im pružaju potrebnu skrb. Kontakti jedanaest ovlaštenih oporavilišta u Republici Hrvatskoj nalaze se na stranicama Ministarstva - POVEZNICA.
Uzimanje mladih divljih životinja iz prirode neprimjereno je iz razloga što je životinja jednom uzeta iz prirode, u doticaju s čovjekom, osuđena na život u zatočeništvu i za prirodu izgubljena. Čovjek u svom domu može othraniti mladunce divljih životinja, međutim ne može im prenijeti znanje potrebno za opstanak u prirodi koje im prenose njihovi roditelji, stoga takvi mladunci ne mogu više samostalno preživjeti u prirodi. Ovakva postupanja dodatno negativnu utječu na ugrožene vrste, odnosno bioraznolikost općenito, narušavaju prirodnu ravnotežu, životinje su doživotno zatvorene u neprirodan okoliš s neprikladnim uvjetima, a ujedno se i krše zakoni RH (Zakon o zaštiti prirode, NN 80/2013, 15/2018, 14/2019 i 127/2019), Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama, NN 144/2013 i 73/2016).) i EU direktive (Direktiva o staništima i direktiva o pticama).