Svjetski dan močvarnih staništa obilježava se danas, pod motom „Vlažna staništa i voda“. Tema je odabrana kako bi se podigla svijest o ulozi močvarnih staništa u osiguravanju dovoljnih količina pitke vode i za ljude i za ekosustave. U vlažnim staništima pohranjen je najveći dio slatke vode. Vlažna staništa vodu pročišćavaju od onečišćenja i spremnik su pitke vode. Kriza dostupnosti slatke vode raste, i prijetnja je ljudima i planeti. Intenzitet korištenja vode iz prirodnih rezervi je takav da ne omogućava njihovu prirodnu obnovu i vode je sve manje. Količina vode na Zemlji je ograničena, a naš današnji način korištenja vode je neodrživ.
Postoji 5 način kojima se može ublažiti kriza dostupnosti slatke vode:
- prestanak uništavanja vlažnih staništa i provedba obnove onih uništenih
- prestanak pregrađivanja rijeka i prevelikog iskapanja riječnih sedimenata
- sprečavanje zagađenja vlažnih staništa otpadnim vodama i otpadom
- povećanje stupnja iskoristivosti slatke vode, smanjiti gubitke tijekom vodoopskrbe
- očuvanje pitke vode i vlažnih područja mora biti pravilno sagledana u planovima razvoja
Svjetski dan močvarnih staništa obilježava se svake godine 2. veljače, na dan kada je 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru potpisana Konvencija o zaštiti močvarnih područja od međunarodnog značaja. Tzv. Ramsarska konvencija obvezuje svaku zemlju potpisnicu na opće očuvanje močvara na vlastitom teritoriju i predstavlja okvir za međunarodnu suradnju u zaštiti i održivom korištenju močvarnih staništa.
Hrvatska je potpisnica Ramsarske konvencije od 1991. godine, a na Ramsarskom popisu su parkovi prirode Kopački rit, Lonjsko polje i Vransko jezero, te ribnjaci Crna Mlaka u Jastrebarskom i Donji tok Neretve.
Močvarna staništa predstavljaju jednu od najvećih vrijednosti biološke i krajobrazne raznolikosti. Uz njih je vezano više od 40% vrsta biljaka i životinja, međutim to su i najugroženiji ekološki sustavi u svijetu. U posljednjih 50 godina izgubljeno je 50% svih močvarnih staništa u svijetu.
Vrijednost močvarnih staništa vezana je i uz obnavljanje zaliha podzemnih voda, učvršćivanje obala, zadržavanje hranjivih tvari i sedimenata, ublažavanje klimatskih promjena i pročišćavanje vode. Ona su genske banke biološke raznolikosti staništa brojnih biljnih i životinjskih vrsta.
Osim za životinjske i biljne vrste, močvarna područja imala su značajnu ulogu u razvoju ljudske civilizacije, o čemu svjedoči činjenica da su se prve civilizacije razvile upravo u dolinama rijeka i poplavnim ravnicama.