CRVENI POPIS
Natrag 
            
        dalmatinski okaš
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija 
Razmnožavajuća populacija 
Šifra
 HRCP002594
Kategorija ugroženosti s kriterijem
                
                                     
                    (NT -)
                            
Datum procjene 
                
                01.12.2015.
            
Prethodne procjene  
                 nema procjene 
                            
Citat
                
                                    Šašić, M., Mihoci, I., Kučinić, M. (2015): Proterebia afra (Fabricius, 1787) (HRCP002594). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2594. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
                                
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i) 
 Martina Šašić
 Iva Mihoci
 Mladen Kučinić
 
- Suradnik/ci 
 
- Obrazloženje procjene 
 -
 
- Globalna procjena
 Nije procjenjivana - NE
- Europska procjena
 Najmanje zabrinjavajuća - LC ver 3.1 (van Swaay i sur. 2010)
- Mediteranska procjena
 Nije procjenjivana - NE
- IUCN razlog promjene
 Ostalo
- Napomena uz razlog promjene
 Prva procjena vrste
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
 Osnovni su uzroci ugroženosti izolacija i fragmentacija staništa, među ostalim uzrokovana urbanizacijom i intenziviranjem automobilskog prometa. Ovi problemi posebno dolaze do izražaja na sjevernoj strani biokovskog masiva gdje su neki lokaliteti u potpunosti uništeni zbog izgradnje autoceste i pristupnih prometnica, a drugi su u potencijalnoj opasnosti zbog izgradnje pristupnih cesta biokovskom tunelu te zbog odlaganja i separacije šljunka u blizini lokaliteta nalaza svojte. Drugi su uzroci vezani uz zarašćivanje staništa u šikaru, vrištinu zbog prestanka stočarenja, što negativno djeluje na populacije dalmatinskog okaša.
- Korištenje
 -
- Ugroze i njihovi učinci
 1.1 Stambena i urbana područja, 1.3 Turistička i rekreacijska područja, 4.1 Ceste i željezničke pruge, 7.3 Ostale preinake ekosustava
- Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
 Osnovni su uzroci ugroženosti izolacija i fragmentacija staništa, među ostalim uzrokovana urbanizacijom i intenziviranjem automobilskog prometa. Ovi problemi posebno dolaze do izražaja na sjevernoj strani biokovskog masiva gdje su neki lokaliteti u potpunosti uništeni zbog izgradnje autoceste i pristupnih prometnica, a drugi su u potencijalnoj opasnosti zbog izgradnje pristupnih cesta biokovskom tunelu te zbog odlaganja i separacije šljunka u blizini lokaliteta nalaza svojte. Drugi su uzroci vezani uz zarašćivanje staništa u šikaru, vrištinu zbog prestanka stočarenja, što negativno djeluje na populacije dalmatinskog okaša.
- Postojeće mjere očuvanja
 -
- Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
 Svojta je strogo zaštićena Zakonom o zaštiti prirode (NN 80/13). Na prijedlog Republike Hrvatske, ova je svojta uvrštena na Dodatak II i Dodatak IV Direktive o staništima, te je za njeno očuvanje određeno 13 područja Ekološke mreže Republike Hrvatske.
- Potrebne mjere očuvanja
 2.1. Upravljanje područjem/površinom, 4.3. Svijest i komunikacija, 5.4. Usklađenost i provedba, 6.4. Plaćanja u očuvanju prirode
- Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
 Posebna je zaštita staništa, odnosno poduzimanje svih mjera koje mogu spriječiti negativne antropogene utjecaje na stanište i ekosustav, potrebno je i izvan zaštićenih područja (PP Biokovo) ove endemične svojte. Jedna od potencijalnih mjera koju bi trebalo što hitnije provesti je sprječavanje zarašćivanja i zatvaranja staništa metodama poticanja stočarenja kao najboljeg modela na tipovima staništa na kojima dolazi dalmatinski okaš. Naime, takve je terene teško održavati košnjom. Kao mjeru zaštite predlažemo pohranjivanje uzoraka u banku gena.
- Potrebna istraživanja
 1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija, 1.5 Ugroze, 1.6 Mjere očuvanja, 2.1 Akcijski plan/plan obnove za vrstu, 2.2 Plan upravljanja područjima, 3.1 Trendovi populacije, 3.4 Trendovi staništa
- Obrazloženje (potrebna istraživanja)
 -
- Biologija vrste
- Opis
 Dalmatinski okaš razlikuje se od svih ostalih svojti planinskog roda Erebia po jasno izraženim žilama s donje strane prednjih i stražnjih krila, temeljna smeđa boja krila kod mužjaka nešto je tamnija nego kod ženke. Očne su pjege na gornjoj strani prednjih krila kod mužjaka u vršnom i marginalnom dijelu na sivo-žutoj podlozi, dok je ta podloga kod ženke žuće boje. U fauni Hrvatske nema svojte koja bi se mogla zamijeniti s ovom svojtom.
- Staništa
 C.3.5. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci, C.3.6. Kamenjarski pašnjaci i suhi travnjaci eu- i stenomediterana, E.8.2. Stenomediteranske čiste vazdazelene šume i makija crnike
- Obrazloženje (staništa i ekologija)
 Stanište podvrste suhi su mediteranski travnjaci na krškom području, kamenjarski pašnjaci mediterana, vapnenački kamenjari često s grmovima borovice Juniperus i niža makija. Ženka odlaže jajašca na neke biljne vrste iz porodice trava, najčešće na običnu vlasulju Festuca ovina i na Bromus condensatus. Iz jaja nakon 19 dana izlazi gusjenica, koja prezimljuje i nakon sedam mjeseci se zakukuljuje, a u stadiju kukuljice ostaje veoma kratko, samo dvadesetak dana. Ova endemska podvrsta ima jednu generaciju godišnje, s imagom koji se pojavljuje već u travnju odnosno početkom svibnja (Mihoci i Šašić, 2005a, 2007b). Prema literaturnim podatcima te osobnim zapažanjima leptiri lete kratko, samo dva–tri tjedna. Odrasli se često mogu vidjeti u blizini biljaka na kojima se odmaraju ili sišu nektar, a posebno u blizini majčine dušice (Thymus ssp.), nazubljene čestoslavice (Veronica austriaca subsp. dentata) i ružičastog dimka (Crepis rubra). Ono što je specifično za vrstu, a istaklo se nakon dužeg monitoringa, jest da jedinke oba spola često lete na način koji podsjeća na doskakivanje sa stijene (kamena) na stijenu (kamen), iako nisu slabi letači.
- Duljina generacije
 -
- Veličina i trend populacije
 -
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
 Proterebia afra (Fabricius, 1787) javlja se u Hrvatskoj, sjeverozapadnoj Grčkoj, Turskoj, na Krimu, Uralu i u Kazahstanu. Na čitavom području rasprostranjena je lokalno i rijetko. Središnja Dalmacija s područjem oko Zadra i Šibenika, na čijim je primjercima Godart 1824. opisao endemičnu hrvatsku svojtu Proterebia afra dalmata (Godart, 1824), dugo je vremena bila jedino nalazište nominalne vrste u Europi. Godine 1929. opisana je druga europska podvrsta rasprostranjena na Krimu Proterebia afra krymea, a 1987. godine i treća europska podvrsta, endem Grčke Proterebia afra pyramus.
- Nacionalna rasprostranjenost
 Dalmatinski okaš poznat je s nekoliko lokaliteta na otoku Pagu, s lokaliteta u blizini Zadra i Šibenika, iz okolice Knina, s izvora Cetine te nekoliko lokaliteta sa sjeverne ekspozicije Biokova. Tijekom istraživanja posljednjih godina vrsta je zabilježena na više lokaliteta u unutarnjem dijelu mediteranskog područja Hrvatske (Mihoci i Šašić, 2007a; Koren i sur., 2010).
 - Rasprostranjenost: 
- Sistematika
- Razred
 Insecta
- Podrazred
 -
- Nadred
 -
- Red
 Lepidoptera
- Porodica
 Nymphalidae
- Sinonimi
 
- Taksonomski izvori
 -
- Ostala hrvatska imena
 -
- Strana imena
 Dalmatian Ringlet (engleski)
- Locus typicus
 -
- Bibliografija
- -