Potreba za praćenjem stanja

Direktiva o staništima (Habitats Directive reporting, 92/43/EEZ) i Direktiva o pticama (Birds Directive reporting, 2009/147/EZ) definiraju povoljno stanje očuvanosti vrsta kao ono u kojem su brojnost i rasprostranjenost vrste stabilne ili rastu, a vrsta ima dovoljno kvalitetnog staništa i povoljne izglede opstanka u budućnosti. Stanišni tip je u dobrom stanju očuvanosti ukoliko je njegova rasprostranjenost stabilna ili raste, a njegova struktura i funkcije osiguravaju sve potrebne resurse vrstama tipičnim za pojedini stanišni tip.

Praćenje stanja (monitoring) je sastavni dio sustava zaštite prirode, a od dana pristupanja Europskoj uniji od dobre prakse zaštite prirode monitoring je „unaprijeđen“ i u zakonsku obvezu, sukladno odredbama Direktiva. Tako je Republika Hrvatska obvezna pratiti i izvješćivati o stanju očuvanosti više od 600 vrsta i stanišnih tipova – Prema posljednjem popisu iz 2025. godine to su: 260 divljih vrsta iz Priloga II, IV i V Direktive o staništima (uključujući vrste koje su dodane na prijedlog Hrvatske), 76 stanišnih tipova iz Priloga I (uključujući staništa koja su dodana na prijedlog Hrvatske) i 263 redovitih ptičjih vrsta (ukupno 346 populacija ptica jer se za neke vrste izvještava i za zimujuću i za gnijezdeću i za preletničku populaciju)).