Ekosustavi

Konvencija o biološkoj raznolikosti (1992.) definira ekosustav kao „kompleks živih organizama i abiotičkog okoliša s kojim su u interakciji na određenom mjestu". 

Preciznije to je mreža biljaka i životinja te krajolika u nekom prostoru koja je međusobno povezana kruženjem hranjivih tvari i tokovima energije. Ekosustav obuhvaća veći broj staništa i ne smije ga se gledati samo kao kompleks živih organizama na nekom prostoru budući da je za njegov opstanak, uz biotički i abiotički svijet, jednako važno i pravilno odvijanje funkcija i ekoloških procesa unutar njega. 

Začetnik pojma ekosustava, američki znanstvenik Eugene P. Odum, započeo je svoj znanstveni rad u području fiziologije, preciznije istraživanjem otkucaja srca ptica. Međutim, znatiželja za fiziologiju odvela ga je u razmišljanje kako organizmi funkcioniraju u svom okolišu kao cjelini. Svoja daljnja istraživanja temeljio je na holističkoj predodžbi prirode, počevši od ideje da je ekologija proučavanje velikih sustava i međusobnih odnosa unutar njih. U 50-tima je prvi puta opisao koncept ekologije ekosustava zbog čega se i danas naziva pionirom ekologije ekosustava i začetnikom modernog koncepta ekologije. 

U zaštiti prirode važno je promatrati pravilno odvijanje funkcija i ekoloških procesa unutar nekog područja, umjesto da zaštitu temeljimo na mreži biljaka i životinja u nekom prostoru. Zbog toga sve češće priča o zaštiti i praćenju ekosustava. Ovaj koncept provlači se kroz neke od najvažnijih međunarodnih strategija i dogovora.