Divovski svinjski korov je invazivna strana vrsta porijeklom s Kavkaza. Unesena je kao ukrasna biljka u Veliku Britaniju početkom 19. stoljeća, a danas je prisutna širom Europe (Velika Britanija, Irska, Belgija, Njemačka, Austrija, Češka, Slovačka, Francuska, Finska, Island, Danska, Mađarska, Nizozemska). Osim što negativno utječe na zavičajne vrste biljaka zbog formiranja gustih sastojina, divovski svinjski korov izlučuje i fototoksični biljni sok koji na koži u kombinaciji s UV zrakama uzrokuje dermatitis, a u slučaju kontakta s očima može doći i do kratkotrajne sljepoće. Od srpnja 2017. godine Heracleum mantegazzianum se nalazi na popisu invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u Uniji te je sukladno Uredbi (EU) br. 1143/2014 Europskog Parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta za divovski svinjski korov potrebno poduzeti učinkovite mjere upravljanja kako bi se njegovi učinci na bioraznolikost, povezane usluge ekosustava i na zdravlje ljudi sveli na najmanju moguću mjeru.
Divovski svinjski korov višegodišnja je biljka koja se razmnožava sjemenkama. Jedna biljka može proizvesti do 20 000 sjemenki koje se rasprostranjuju vodom i vjetrom, a prijenos na velike udaljenosti omogućuje im čovjek. Nakon što proizvede sjemenke, nadzemni dio biljke umire, najčešće u rujnu i listopadu te ponovno počinje rasti u ožujku sljedeće godine. Nevješto oko vrstu lako može zamijeniti s livadnom šapikom (Heracleum sphondylium L.), koja je naša česta zavičajna vrsta, ali znatno manjih dimenzija.
U Hrvatskoj je divovski svinjski korov prvi puta zabilježen 2009. godine na jednom lokalitetu u Međimurju kod Žabnika, ali narednih godina na tom lokalitetu više nije pronađen. Sljedeći nalaz datira iz 2014. godine kada je vrsta zabilježena u Radoboju kod Krapine na dva manja lokaliteta ukupne površine 200 m² . Hrvatska agencija za okoliš i prirodu je 2014. godine u suradnji s Javnom ustanovom za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Krapinsko-zagorske županije započela s kontrolom širenja vrste, koja je nastavljena do danas. Pri tome su najmanje jednom u sezoni uklanjaju cvatovi i plodovi, koji se odlažu u plastične vreće na nekoliko mjeseci, a zatim spaljuju kako bi se spriječilo nekontrolirano širenje biljke. U 2017. godini u svrhu kontrole širenja uklonjene su čitave biljke s korijenom.
Općenito, uklanjanje divovskog svinjskog korova može se provoditi mehaničkim metodama, kao i primjenom kemijskih sredstava (herbicida). Mehaničko uklanjanje uključuje metode kao što su iskopavanje korijenja (najučinkovitija, ali i fizički najzahtjevnija metoda), rezanje biljaka iznad razine tla te njihovo spaljivanje ili ispaša stoke na početku sezone rasta divovskog svinjskog korova dok su biljke još mlade i pogodne za ispašu. Sve metode uklanjanja zahtjevaju primjenu više puta tijekom jedne sezone rasta kroz nekoliko godina. Područja s kojih je divovski svinjski korov uklonjen potrebno je pratiti još najmanje naredne tri godine jer se u tlu zadržavaju sjemenke. Također, nakon uklanjanja divovskog svinjskog korova s određenog lokaliteta preporučuje se zazelenjivanje, tj. sadnja zavičajnih vrsta i/ili usjeva kojim bi se dodatno otežao rast sjemenki divovskog svinjskog korova zaostalih u tlu.
- Povezani članci
- Slike/galerija
- Dokumenti
