Plemenita periska (Pinna nobilis) je najveći mediteranski školjkaš, endem Sredozemnog mora. Uglavnom nastanjuje sedimentna dna s livadama morskih cvjetnica, a zabilježena je na dubinama od 0,5 m do 60 m. U Jadranskom moru se najčešće može pronaći između 2 i 30 m dubine. Može narasti do 120 cm te se pojavljuje u cijelom Jadranu. Ima važnu ulogu u ekosustavu kao filtrator mora, a na njenim ljušturama obitavaju brojne vrste.
Plemenita periska (Pinna nobilis) je strogo zaštićena vrsta u Hrvatskoj sukladno Zakonu o zaštiti prirode (Narodne novine, broj 80/19, 15/18, 14/19, 127/19) i Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama (Narodne novine, broj 144/13, 73/16), što uključuje zaštitu vrste i njenih staništa, te je zabranjeno namjerno hvatanje ili ubijanje, uznemiravanje, uništavanje, oštećivanje ili uklanjanje njihovih razvojnih oblika, oštećivanje ili uništavanje područja njihova razmnožavanja ili odmaranja, držanje, prijevoz, prodaja, razmjena te nuđenje na prodaju ili razmjenu živih ili mrtvih jedinki.
Plemenita periska nalazi se i na popisu vrsta Dodatka IV Direktive 92/43/EEZ o zaštiti prirodnih staništa i divljih biljnih i životinjskih vrsta (Direktive o staništima), stoga je njena stroga zaštita i očuvanje populacija u povoljnom stanju obveza svih država članica Europske unije (EU). Također, vrsta je navedena u Dodatku II Protokola o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti u Sredozemlju – Konvencije o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćavanja (Barcelonska konvencija).
Tijekom jeseni 2016. godine na obali Španjolske zabilježene su pojave masovnog pomora plemenitih periski. Prva potvrda o pojavi zaraze u hrvatskom dijelu Jadranskog mora zaprimljena je u svibnju 2019. godine. Od tada, zaraza se vrlo brzo proširila i zahvatila cijeli hrvatski dio Jadrana u kojem bilježimo masovna ugibanja plemenite periske uzrokovana bolešću.
Točna patogeneza uginuća plemenite periske nije utvrđena. Mogući uzročnik masovnog pomora periski je Haplosporidium pinnae, parazit iz skupine truskovaca (Sporozoa) koji parazitira u tkivu periske, no nije potvrđeno radi li se jedinom uzroku smrtnosti. Životni ciklus parazita slabo je poznat, no smatra se kako je prijenos s periske na perisku moguć te da mu pogoduju više temperature mora (ljetni mjeseci). U 2020. godini pojava masovnog pomora periske zahvatila je sve zemlje Mediterana sa smrtnošću populacija i do 100 %. Za sada nije utvrđena niti jedna učinkovita metoda kojom bi se mogao spriječiti pomor i širenje zaraze.
Očuvanost i budućnost ovog mediteranskog endemskog školjkaša, kako u Jadranu, tako i u cijelom Mediteranu je nesigurna. Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) je u listopadu 2019. godine plemenitu perisku svrstala u kategoriju „kritično ugroženih vrsta“ (CR).
Od 2020. godine kroz projekt Očuvanje plemenite periske (Pinna nobilis) u Jadranskom moru Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije koordinira provedbu aktivnosti očuvanja periske u hrvatskom dijelu Jadranskog mora. Te aktivnosti provode se kroz tri potprojekta koje sufinancira Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Nositelji potprojekata su Javna ustanova „More i krš“ (za južni Jadran), Javna ustanova Park prirode „Telašćica“ (za srednji Jadran) i Javna ustanova Nacionalni park „Brijuni“ (za sjeverni Jadran), koji koordiniraju i provode aktivnosti očuvanja periske na regionalnoj razini, u suradnji s partnerima.
Više informacija o projektu dostupno je putem poveznice na mrežnim stranicama Zavoda za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije.
S obzirom na sve manji broj živih jedinki u moru, ključno je za opstanak vrste pronaći potencijalno otporne jedinke koje bi se dalje mogle razmnožiti i stvoriti prirodni „imunitet“. Te potencijalno otporne jedinke bolje je ostaviti u svom prirodnom staništu, ali ih prikladno zaštititi od mogućeg antropogenog djelovanja.
Putem akcije „Jeste li ih vidjeli?“ koja je 2019. godine proširena i na plemenitu perisku, s ciljem uključivanja javnosti u određivanje rasprostranjenosti vrsta te podizanja svijesti o važnosti njihovog očuvanja, Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije poziva javnost da dojavi lokacije na kojima su opažene žive jedinke plemenite periske, kako bi se identificirale i očuvale žive jedinke plemenite periske u prirodi te pratilo stanje populacije plemenite periske. Akcija se provodi tijekom cijele godine, no njezina važnost najviše dolazi do izražaja u ljetnim mjesecima kada je povećana mogućnost uočavanja morskih organizama u njihovom prirodnom staništu.
Zaprimljene dojave mogu se pregledati na Bioportalu gdje su dostupni i podaci o lokacijama plemenite periske dosad prikupljeni u suradnji sa znanstveno-stručnom zajednicom te zainteresiranom javnošću.
Pri identifikaciji živih jedinki plemenite periske u prirodi potrebno je provjeriti reagira li jedinka zatvaranjem ljušture na vanjski podražaj, odnosno na kretanje morske vode u njenoj neposrednoj blizini. Uspravna ljuštura plemenite periske u sedimentu ne podrazumijeva nužno i živu jedinku. Naime, i do trećina ljušture plemenite periske zakopana je u podlogu (sediment) pa je čest slučaj da prazne ljušture ostanu uspravne u sedimentu duže vremena nakon uginuća jedinke, dajući dojam žive jedinke, sve dok djelovanjem morskih struja i valova ili vremena ne polegnu na dno.
Ako se opazi plemenita periska za koju se sumnja da je živa, treba iznad nje nježno proći kroz morsku vodu rukom, a živa plemenita periska će se zatvoriti. Pri tome treba paziti da se jedinka ne dira i da se uznemirava što je manje moguće. Primjer provjere stanja je prikazan na kratkom videu.
Sve informacije o živim jedinkama plemenite periske, lokacijama na kojima ste ih opazili, te fotografije mogu se dojaviti putem ove poveznice na mrežnim stranicama Zavoda za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije ili mail adrese vrste@mzozt.hr
Uz plemenitu perisku u Jadranu su zabilježene još dvije vrste periski, odnosno školjkaša koji pripadaju porodici Pinnidae: Pinna rudis (u slobodnom prijevodu „gruba periska“ ili „bodljikava periska“) i Atrina fragilis (u slobodnom prijevodu „krhka periska“), koje su također strogo zaštićene vrste. One se mogu opaziti u hrvatskom dijelu Jadranskog mora, i zbog sličnosti, pogotovo u juvenilnoj fazi, zamijeniti za plemenitu perisku. Populacije ovih dviju vrsta zasad ne pokazuju znakove zaraze koja je zahvatila populacije plemenite periske.
Pinna rudis je manje veličine od plemenite periske, živi na dubinama do 60 metara na stjenovitoj podlozi često u pukotinama. Bodlje na ljušturi su izraženije i robusnije, te su raspoređene u pravilnim redovima i izražene u blizini otvora školjkaša. Često se može zamijeniti s juvenilnom plemenitom periskom, no Pinna rudis ima trokutastiju i čvršću ljušturu s bodljama koje nisu toliko brojne koliko su izražene. Jedinke ovih dviju vrsta jednostavnije je razlikovati u odraslom stadiju, u kojem je jasno vidljivo kako je plemenita periska značajno veća i kako ima sitnije bodlje koje rasporedom u luku „slijede“ oblik otvora ljušture.
Atrina fragilis živi na dubinama i do 600 metara, na muljevitoj sedimentnoj podlozi i tipična je vrsta detritusnih morskih dna, dok se guste populacije najčešće mogu naći između 25 i 50 metara dubine. Karakterizira ju nježna ljuštura s rijetkim bodljama i glatkim, često fragmentiranim rubom te izraženim koncentričnim linijama rasta.
S obzirom na veliku sličnost sve tri vrste, u slučaju opažanja živih jedinki periske za koju se ne može sa sigurnošću odrediti vrsta, potrebno je dojaviti sve takve nalaze Zavodu za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije.
Također je čest slučaj da dođe i do zabune s potpuno drugim vrstama školjkaša poput kamenice, posebice jer se one znaju nastaniti na uginulim ljušturama periske. Primjer jednog takvog slučaja prikazan je u videu.
Osim zaštite preživjelih odraslih jedinki, mjera koja se provodi diljem Mediterana, pa i u Hrvatskoj, je postavljanje kolektora ličinki periski te zaštita juvenilnih jedinki prikupljenih sa kolektora, čime se povećava stopa preživljavanja ličinki.
Na određenim lokacijama u hrvatskom dijelu Jadranskog mora u ljetnim mjesecima postavljaju se kolektori za prikupljanje juvenilnih jedinki (ličinki) plemenite periske. Kolektori su postavljeni u stupcu morske vode i označeni plutačama. Ne smiju se pomicati, dirati ni vaditi, te bi trebalo primijeniti pravilo predostrožnosti i ne približavati im se plovilom ili drugačije.
Kolektori se podižu u kasnu jesen (studeni), a prikupljene juvenilne jedinke se transportiraju u ex-situ karantenske akvarijske bazene dok ne budu dovoljno odrasle za nasađivanje natrag u prirodu ili za pokušaj mrijesta i razmnožavanja u kontroliranim uvjetima akvarija.
