Crveni popisi

Crveni popis je dokument koji donosi informacije o riziku od izumiranja, razlozima ugroženosti te potrebnim mjerama očuvanja pojedinih divljih vrsta i staništa kojima je procijenjena ugroženost.

Moramo napomenuti da je crveni popis „živa stvar“, odnosno da ga je potrebno kontinuirano revidirati, u skladu s promjenama statusa ugroženosti vrsta. Tijekom revizije crvenog popisa kategorije ugroženosti te ostale informacije mijenjaju se u skladu s najnovijim podacima kojima raspolažemo.

Crvene knjige predstavljaju publikacije koje, uz razrađeni prikaz informacija iz crvenih popisa, objedinjuju i dodatne podatke o vrstama i staništima kojima je procijenjena ugroženost (npr. opis, rasprostranjenost, biologija vrste). Cilj crvenih knjiga je podizanje razine znanja o ugroženim vrstama i staništima te osvještavanje javnosti o potrebi njihovog očuvanja.

Kao što smo već naveli, crveni popisi i knjige služe da bi se prepoznale ugrožene vrste i staništa, odnosno stupanj i uzroci njihove ugroženosti te da bi se odredile prioritetne mjere za njihovo očuvanje.

Nakon što se izrade, oni dalje služe kao neka vrsta stručne podloge, koja, uz sagledavanje drugih aspekata, npr. ekonomskih ili kulturoloških, pomaže u očuvanju ugroženih vrsta i staništa. Ukoliko je primjereno, vrste s visokim rizikom od izumiranja proglašavaju se strogo zaštićenima Zakonom o zaštiti prirode te se za njih izrađuju planovi upravljanja s akcijskim planovima (PUAP).

U Republici Hrvatskoj se procjena rizika od izumiranja, odnosno procjena ugroženosti provodi sukladno pravilima i kriterijima za procjenu ugroženosti divljih vrsta i staništa Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN), koja je svjetski autoritet za procjenu ugroženosti živog svijeta te njegovo očuvanje. IUCN objavljuje i ažurira Crveni popis ugroženih vrsta na globalnoj razini.

Bitan dio IUCN-a je Jedinica za crvene popise (IUCN Red List) koja koordinira izradu te objavljuje procjene ugroženosti vrsta i staništa. Podatke za izradu crvenih popisa prikuplja i obrađuje Komisija za preživljavanje vrsta (SSC) koju čini više od 10000 stručnjaka volontera raspoređenih u više od 140 specijalističkih grupa.

Djelatnici Zavoda educirani su od strane IUCN-a o primjeni IUCN kriterija za izradu crvenih popisa, odnosno procjenu rizika od izumiranja. Temeljem znanja koje su stekli, redovito se za hrvatske stručnjake održavaju radionice o primjeni dotičnih kriterija kako bi se standardizirali i unaprijedili postupci izrade crvenih popisa u Hrvatskoj.
U Hrvatskoj, objedinjavanje svih potrebnih podataka te procjenu rizika od izumiranja vrsta i staništa provode stručnjaci za vrste i staništa čija se ugroženost procjenjuje. Nakon provjere procjene ugroženosti pojedine vrste ili staništa od strane educiranih djelatnika Zavoda, procijenjenoj vrsti ili staništu se pridodaje kategorija ugroženosti na nacionalnoj razini (Tablica 1) te ona službeno postaje dio nacionalnog crvenog popisa.

Prvi crveni popisi i knjige u Hrvatskoj izrađeni su 1990-tih, no sustavniji projekt izrade crvenih popisa i knjiga, prema kriterijima IUCN-a, pokrenut je 2000. godine.

Pogledajte popis važećih crvenih popisa u Republici Hrvatskoj i izrađenih crvenih knjiga, s poveznicama za njihovo pregledavanje i preuzimanje.

Kako smo već spomenuli, crveni popisi kontinuirano se ažuriraju te predstavljaju referentni izvor podataka o ugroženosti divljih vrsta i staništa. S druge strane, Crvene se knjige objavljuju periodički, uz predstavljanje statusa ugroženost divljih vrsta i staništa u trenutku njihove objave.

Prije svega, potrebno je napomenuti da nije, i vjerojatno nikada neće biti, svim divljim vrstama u Hrvatskoj procijenjena ugroženost. Kod nekih taksonomskih skupina procijenjene su sve vrste zavičajne u Hrvatskoj, dok je kod nekih ugroženost procijenjena kod samo dijela vrsta. Prioritet u procjeni ugroženosti imaju one vrste ili skupine koje su ili najosjetljivije na promjene njihovih staništa ili koje su općenito dobri indikatori promjena u staništima.