Flora

Vaskularna flora Hrvatske, u koju spadaju papratnjače i sjemenjače, prema dostupnim podacima broji 5053 vrsta i podvrsta. Taj broj stalno raste, budući da se za Hrvatsku bilježe nove biljne vrste i podvrste. Među njima su i zavičajne vrste, kojima je Hrvatska prirodno područje rasprostranjenosti, ali i one strane, koje su ovamo unesene djelovanjem čovjeka. Osim takvih nalaza, u Hrvatskoj su u posljednjih nekoliko godina opisane i neke vrste nove za znanost, poput hrvatskog luka (Allium croaticum), močvarnog luka (Allium telmatum), hrvatskog odnosno biokovskog kozlinca (Astragalus croaticus) ili južnojadranskog zvončića (Campanula austroadriatica).

U Hrvatskoj raste 377 endemskih biljnih vrsta ili podvrsta, od čega je 265 subendema, a 112 je usko rasprostranjenih endema. Subendemi su šire rasprostranjene vrste, poput livadnog procjepka (Chouardia litardierei), rešetkaste mrižice (Limonium cancellatum) i buhača (Tanacetum cinerariifolium), dok usko rasprostranjeni endem imaju malu površinu rasprostranjenosti, a ponekad rastu samo na jednom ili nekoliko nalazišta. Takvi usko rasprostranjeni endemi su npr. velebitska degenija (Degenia velebitica), palagruški kupus (Brassica botteri) i jabučka zečina (Centaurea crithmifolia). Područja s najvećom koncentracijom usko rasprostranjenih endema su planine Velebit, Biokovo i Mosor, iza kojih slijedi kvarnersko područje, srednje- i južnodalmatinski otoci te Konavle.

Što se tiče mahovina, u Hrvatskoj je zabilježeno ukupno 646 vrsta, od čega 488 vrsta pripada skupini pravih mahovina (Bryophyta), 156 skupini jetrenjarki (Marchantiophyta), a dvije vrste skupini Anthocerotopyta. Ovi brojevi zasigurno nisu konačni, budući da flora mahovina (brioflora) Hrvatske nije dostatno istražena, a podaci o većini vrsta mahovina Hrvatske su vrlo stari.

U Hrvatskoj nema „pravih” endemskih vrsta mahovina. Čak i vrste koje su opisane kao endemske za ovo područje danas se smatraju sinonimima vrsta šire rasprostranjenosti ili su uključene pod vrste na nekoj od nižih taksonomskih razina.