Šišmiši

Većina vrsta šišmiša orijentira se i prepoznaje plijen poput kukaca, plodove, cvjetove koje oprašuju pomoću eholokacije. Šišmiši ispuštaju ultrakratke zvučne signale koji se odbijaju od prepreka u prostoru i potencijalne hrane. Odjeke takvih zvučnih signala primaju ušima te procesuiraju u posebno prilagođenom živčanom sustavu. Na temelju „zvučne slike odjeka određuju mjesto, kut i teksturu prepreke ili plijena. Svaka vrsta šišmiša glasa se na specifičan način što je otkriveno snimanjem njihova glasanja pomoću ultrazvučnih detektora. Pomoću posebnih softvera znanstvenici i stručnjaci analiziraju snimljene signale te tako mogu provoditi čitav niz istraživanja. Mogu saznati koje se vrste nalaze na nekom području, gdje se hrane, kao i ograničenja ili prednosti koje vrste imaju zahvaljujući svom načinu glasanja. Oblik krila u uskoj je vezi s načinom eholokacije. U pravilu one vrste koje se glasaju na višim frekvencijama imaju šira i uža krila te na taj način mogu bolje prepoznati prepreke i plijen u gustoj vegetaciji. S druge strane, brzi letači uskih i dugih krila glasaju se na nižim frekvencijama koje dalje putuju kroz prostor te tako dobivaju zvučnu sliku na većim udaljenostima.

Na primjer:

Rhinolophus ferrumequinum - veliki potkovnjak glasa se na konstantnim frekvencijama oko 82-84 kHz što mu omogućuje dobivanje zvučne slike odjeka na udaljenostima oko 5 do 10 metara. Na toj udaljenosti, ovisno o osjetljivosti ultrazvučnog detektora možemo ga snimiti ili čuti na ultrazvučnom detektoru.

SOCIJALNI ZVUČNI SIGNALI

Šišmiši osim u svrhu eholokacije ispuštaju i socijalne zvukove u svrhu komunikacije majka-mlado, označavanja teritorija, poziva u pomoć i privlačenja ženki. Tada ih možemo čuti jer se glasaju na nižim frekvencijama u čujnom području čovjeka.

Kako prepoznaju glatku površinu vode?

Ustanovljeno je da novorođeni šišmiši koji nikad prije nisu bili izloženi glatkoj vodenoj površini u zatočeništvu prepoznaju metalnu površinu kao površinu vode i s nje pokušavaju piti vodu. Ravna površina metala i glatka površina vode imaju iste akustičke vrijednosti. Dio zvučnog signala koji šišmiš ispušta se odbija s površine vode/metala u suprotnom smjeru, a dio se pod pravim kutom vraća natrag u obliku odjeka.

Eholokacija, ilustracija
autor: Mirela Ivanković Bielen

Šišmiši su jedini sisavci koji imaju aktivnu sposobnost leta. Fosili šišmiša stari oko 50 milijuna godina već su imali sve anatomske karakteristike kao današnji šišmiši. Krila šišmiša građena su od dvostrukog sloja kože kroz koju prolaze krvne žile, živci i mišićna vlakna. Članci prstiju produljeni su,a jedino je palac skraćen i slobodno viri iznad gornjeg brida krila. Oblik krila različit je u različitih vrsta šišmiša i uvjetuje način korištenja staništa. U pravilu, široka i kratka krila omogućuju spor i okretan let u zatvorenom području (primjerice unutar krošanja) dok duga i uska krila omogućuju brz i okretan let u otvorenom tipu staništa i ukazuju na migratorne vrste. Letna opna može se regenerirati u slučaju ozljede. Tako primjerice stariji šišmiši imaju izbrazdana krila s puno ožiljaka za razliku od mladih/jednogodišnjih šišmiša.

Koliko brzo mogu letjeti šišmiši?

Mnoge vrste šišmiša lete brzinama od 18 do 29 km/h, dok neke vrste mogu letjeti i brže od 50 km/h (Tadarida taeniotis - sredozemni slobodnorepac i Nyctalus noctula - rani večernjak).

Špilje, rudnici, utvrde i tuneli imaju važnu ulogu u životnom ciklusu velikog broja vrsta šišmiša rasprostranjenih u Europi. Šišmiši u njima mogu boraviti tijekom cijele godine, samo tijekom hibernacije ili u ljetnom razdoblju tijekom odgoja mladih te tijekom proljetnih i jesenskih migracija. UNEP/EUROBATS Sporazum prepoznao je važnost takvih staništa te je na sastanku zemalja članica u Bonnu, Njemačka  1998, usvojena Rezolucija 2.4. koja je započela projekt koji bi trebao odrediti i popisati najvažnija podzemna skloništa šišmiša na teritoriju Sporazuma. Usporedno je Stručno vijeće Sporazuma pripremilo Smjernice za zaštitu i upravljanje podzemnim skloništima u kojima se nalaze šišmiši. Prvi popis Međunarodno važnih skloništa za šišmiše pripremljen je 2010. godine, a revidirani, važeći popis predan je 2014. godine  i prihvaćen na Sastanku zemalja članica u Briselu, Belgija 2014, i kao takav se nalazi objavljen na stranicama Sporazuma. Na teritoriju Sporazuma baza obuhvaća 1895 međunarodno važnih podzemnih skloništa za šišmiše.

Na temelju dostupnih podataka tadašnjeg Državnog zavoda za zaštitu prirode (danas Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije), 2014. godine evaluirani su podaci iz radova i izvještaja te je izrađen revidirani popis koji je predan tajništvu UNEP/EUROBATS Sporazumu. Svako sklonište sadrži sljedeće podatke: koordinate, ime objekta, tip objekta, primarno korištenje (porodiljska kolonija, hibernacija, migracije, cjelogodišnje korištenje), ime i kod POVS područja (Natura 2000 područja), biogeografsku regiju u kojoj se nalazi, broj vrsta šišmiša koji je u skloništu zabilježen i zaštita skloništa. Za svaku vrstu u skloništu navedena je godina u kojoj je zabilježen najveći broj jedinki od 1994. godine te način korištenja skloništa.

U Hrvatskoj je zabilježeno 55 međunarodno važnih podzemnih skloništa. U podzemna skloništa uvrštene su špilje, jame, rudnici, željeznički tuneli i tuneli za odvodnju. Ukupno je u ovim podzemnim skloništima zabilježeno 22 vrsta šišmiša od 33 prisutne u Hrvatskoj. U pravilu, najveće hibernacijske kolonije nalaze se u kontinentalnoj biogeografskoj regiji, dok su u mediteranskoj najveće porodiljne kolonije većine vrsta. Od navedenih, 3 skloništa su i geomorfološki spomenici prirode: Markova jama u Istri, špilja Vrlovka, i špilja Veternica. Više od 10 vrsta šišmiša zabilježeno je u Veternici, Uviraljki i Barićevim špiljama što je vjerojatno rezultat većeg istraživačkog napora.

U Ekološkoj mreži Natura 2000 nalaze se svih 55 skloništa te je za sve zahvate, planove i programe potrebno sagledati utjecaj na vrste šišmiša koji su ciljevi očuvanja pojedinih skloništa. Nadalje, potrebno je pažljivo planirati speleološka istraživanja u kritičnim razdobljima ovisno o godišnjem razdoblju korištenja špilje od strane šišmiša.

U tijeku su terenska istraživanja s ciljem ocjene stanja i evaluacije korištenja tijekom godine postojećih podzemnih skloništa te dodavanje novih na popis koji će biti pripremljen do kraja 2023. godine (u sklopu projekta KK.06.5.1.03.0001 Razvoj sustava praćenja stanja vrsta i stanišnih tipova, Grupa predmeta nabave 4: Izrada i razvoj programa praćenja za šišmiše s jačanjem kapaciteta dionika sustava praćenja i izvješćivanja).

Međunarodno važna podzemna skloništa šišmiša u RH

Izvori:

Hamidović, D. (2017): Međunarodno važna podzemna skloništa za šišmiše u Hrvatskoj, Međunarodni znanstveno-stručni skup “Georaznolikost, geobaština i geoturizam u Krškim područjima”, Perušić, 18.-19.2.2017., Zbornik sažetaka (Buzjak N. Paar D. ur.), Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Geografski odsjek; Javna ustanova za upravljanje zaštićenim područjima i drugim zaštićenim dijelovima prirode na području Zagrebačke županije „Zeleni prsten”, Samobor: 17. (poster).

Mitchell-Jones, A. J., Bihari, Z., Masing, M. & Rodrigues, L. (2007): Protecting and managing underground sites for bats. EUROBATS Publication Series No. 2, (English version). UNEP/EUROBATS Secretariat, Bonn, Germany, 38 pp.; http://www.eurobats.org/sites/default/files/documents/publications/publication_series/pubseries_no2_english_3rd_edition.pdf

Conservation of Key Underground sites: the database, http://www.eurobats.org/activities/intersessional_working_groups/underground_sites