Stara kineska poslovica kaže: „Ako želiš biti sretan tjedan dana, oženi se; ako želiš biti sretan mjesec dana, ubij svinju; ako želiš biti sretan cijeli život, napravi vrt.“
I dok su prve dvije tvrdnje ove poslovice svakako podložne raspravi, činjenica je da se danas milijuni ljudi diljem svijeta bave vrtlarstvom, bilo kao hobijem ili kao profesijom. Vrtlarstvo u europskim zemljama ima stoljetnu tradiciju, a popularnost mu i dalje raste, te sve više i više ljudi ima vrtove prepune raznolikih biljaka. Zapadna Europa bez dvojbe je najveće svjetsko tržište hortikulturnih biljaka, a njeno glavno čvorište je Nizozemska, koja je danas glavni europski uvoznik, izvoznik i uzgajivač biljaka.
Među najpopularnijim hortikulturnim biljkama, pogotovo u rano proljeće, nalaze se svakako i visibabe (rod Galanthus), kojih je danas poznato preko 20 različitih vrsta, te su jedne od najčešćih lukovičastih biljaka koje se mogu naći na tržištu. Popularnost duguju činjenici da se vrlo lako uzgajaju, ali i da cvatu vrlo rano, u doba kada je većina ostalog cvijeća još u fazi mirovanja, te tijekom prvih mjeseci u godini predstavljaju vrijedan cvjetni ukras vrtova i parkova. No za razliku od ostalog lukovičastog bilja, lukovice različitih vrsta visibaba koje se koriste u hortikulturi još uvijek se uvelike skupljaju iz prirode i plasiraju na tržište, što predstavlja veliki pritisak na prirodne populacije. Stoga su od 1989. godine sve vrste visibaba navedene na dodatku II Konvencije CITES, što znači da međunarodna trgovina visibabama, te njihovim dijelovima i derivatima podliježe strogoj kontroli kako ne bi ugrozila opstanak populacija u divljini. Najveći dobavljač lukovica za međunarodno tržište danas je Gruzija sa godišnjim izvozom od 15 milijuna lukovica.
INFORMIRAJTE SE! |
Nemojte zbog neznanja postati sudionikom lanca ilegalne trgovine divljim |
Obična visibaba (Galanthus nivalis L.)
Obična visibaba (Galanthus nivalis L.) je višegodišnja biljka rasprostranjena po gotovo cijeloj Europi - od Pirineja na zapadu do Ukrajine na istoku, i od Njemačke i Poljske na sjeveru do juga Italije, Grčke i Albanije. Vjeruje se da je još u rimsko doba unesena na britansko otočje te na sam sjever Europe, uključujući i Nizozemsku, a kasnije čak i u Kanadu i Sjedinjene Američke Države. Nalazimo je na različitim tipovima staništima, od vlažnih nizinskih livada, pašnjaka, unutar živica i različitog grmlja, do hrastovih, grabovih i bukovih šuma, u visinskom rasponu od 100 pa čak do 1400 metara nad morem.
Visibaba je prepoznatljiva po svojim delikatnim, visećim bijelim cvjetovima koji se pojavljuju već u veljači prije nego snijeg okopni. Iako je oprašuju pčele, proizvodnja sjemena je slaba te se visibabe većinom razmnožavaju dijeljenjem lukovica. Sjemenke visibaba sadrže i posebne masne tvorevine, tzv. elaiosome, kojima se hrane mravi. Mravi sjemenke s elaiosomima odvlače u mravinjake te na taj način omogućuju njihovo rasprostranjivanje.
Međutim, iako se zbog zahtjeva tržišta visibabe danas uzgajaju diljem svijeta, u dijelu svog areala ova vrsta je ipak ugrožena. Gubitak i uništavanje prirodnih staništa u kombinaciji s prekomjernim sakupljanjem iz prirode doveli su do toga da je u nekim državama, poput Ukrajine, ova vrsta gotovo izumrla.
U Hrvatskoj je visibaba, srećom, još uvijek dosta česta i brojna vrsta, no za komercijalno korištenje, poput prodaje cvjetnih stručaka na tržnicama, potrebno je imati dopuštenje.
- Povezani članci
- Slike/galerija
- Dokumenti